W-Air

Da li su me moji snovi pokopali u zivotu ili uzdigli iznad zvezda?
Ovih sam, devetnaest godina, provela, manje vise cekajuci zivot. Cekajuci da bude
bolje da mogu da imam sve sto zelim. Suvise mi je trebalo da shvatim da se to nikad
nece desiti. Da je tesko da ce se drugi uklopiti u viziju koji gajim za sebe.
Shvatila da treba da ugrabim trenutke, jer ih nece biti mnogo.
Biti sanjar je tesko, znaci samo da vam se srce lomi sa iscezavanjem svakog sna.
Znaci da ste spremni da izgledate glupo. Da se ne odricete vizije. Glavom u zid. Sve
dok se ne odroni. Sanjariti je isto sto i boriti se protiv vetrenjaca. Uzaludna
borba za vecinu ali za one retke koji uspeju, vrednije od svog bogatstva ovog sveta.
Ili ja to opet sanjarim?
Nisam stala na metafori sna. Bukvalni snovi su me doveli gde sam. Srce me boli svaki
put kad se probudim i shvatim da svet prilika koji sanjam postoji samo u snovima.
Toliko sam daleko otisla, da zbog snova i studiram. Snovi su moja ljubav i moj
najveci dzelat.
I uprkos tome sto me je zivot navikao da od drugih ocekujem najgore, ja idalje ne
mogu da ubijem svoje snove. Nadu sam antagonizovala ali snove jos nisam sahranila.
Mali mazohista u meni se sladi. Osecam se kao da pokusavam da pokrenem auto sa
spustenom rucnom kocnicom.
I sve ovo sto gledam svakog dana. Bas je, kao sto je Aleksandra istakla, bekstvo od
realnosti. Nemogucnost da se suocim sa realnoscu i odreknem zvezda u svojim ocima.
"We've all been raised on television to believe that one day we'd all be
millionaires, and movie gods, and rock stars. But we won't. And we're slowly
learning that fact. And we're very, very pissed off." - Fight Club
To je tacka u kojoj se uranjam u samodestrukciju. Procep. Biti sanjar kakav jesam
ili odustati, ziveti u trenutku, koliko god prizeman bio.
Znate kako u diskoteci vidite ljude koji su vise nego razuzdani? Svi mi to
racionalizujemo sa "pijan" a to nije istina. Samo su ljudi koji su dozvolili sebi da
budu slobodni i urade ono sto zele.
Nisu kao ja. Sa koncentracijom alkohola u sebi, verujem vecoj nego krvi, stojim
jednako ponosno. Ne ponosno, glupo, kukavicki. Idalje nespremno da posegnem za svim
prizemnim zadovoljstvima koja zelim.
I u nekom trenutku sam se smogla hrabrosti da se pustim, plivam samostalno u reci zivota. Que sera sera
Istina, jos uvek ne znam sta cu sa dzepom punim snova, ali za to su predstojece godine, zar ne?